Logo

Sv. Anto Padovanski

Sv. Anto PadovanskiMladost sv. Ante do svećeništva

Sv. Anto Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Anto, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski.

Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krepost, to pravo duševno plemstvo, koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su da svome sinu ucijepe u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve.

Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.

 

Sv. Anto franjevac i vjerovjesnik

U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih drugova, koji su početkom godine 1220. poginuli mučeničkom smrću u Maroku. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnkom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu 1220.god. stupi u samostan Manje braće u Olivares kod Koimbre. Iz poštovanja spram sv. Ante pustinjaka, komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Anto. U poniznosti i jednostavnosti srca otpoče sv. Anto svoj novicijat, a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antu pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.

U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. Za tebe je - govorio si je - tvoj Spasitelj prolio svoju krv i dao život svoj, a što si ti do sada učinio za njega! O da bih postao žrtvom ljubavi i bio mučenik! Klečeći molio je svoje glavare, neka ga puste k Maurima uAfriku, da im pripovijeda. U prosincu 1220. god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih drugova. Nu istom što je stao na obalu afričku i počeo propovijedati, oboli tako, te je mora natrag u Španjolsku.

 

Sv. Anto u Italiji

Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; lađa stade na sicilijanskoj obali kod grada Mesine. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antu, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će okoDuhova 1221. god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u Asisu, kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza Uskrsa krene sv. Anto na put iz Mesine u Asis.

Tom zgodom puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i usrdna ljubav spram Boga u sv. Franje. S toga odluči ostati posvema u Italiji i ne vraćati se u Španjolsku.

Ali u kojem samostanu da ostane? Radi dugotrajne bolesti i naporna puta izgledao je veoma slabo; na skupštini ničim nije pokazao svoje naobrazbe; tako ga držali i boležljivim i neukim. Zaludu je molio razne glavare samostana, neka ga prime makar na najniže poslove. Napokon se sažali bratu Gracijanu, provincijalu u Romagni, pristupi sv. Anti i zapita ga, je li svećenik. Svetac odvrati da jest; na to ga uze sebi k sebi i stavi u mali samostan Montepaolo, neka ondje šestorici braće laika čita sv. misu. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj pokori, a vazda je krio i svoje znanje i vanredna Božja nadahnuća.

 

Sv. Anto izlazi na glas

U to se sastadoše franjevci sa sličnim mladim redovnicima dominikancima u samostanu Forli blizu Montepaolo. Gvardijan naredi sv. Anti, neka otvori govorom skupštinu. On ponizno posluša nalog, uspe se i govori tako rječito i učeno, da se svi zadiviše. Bio je tu i provincijal, pa kad upozna u svecu divne sposobnosti, učenost i poniznost, imenuje ga propovjednikom u Romagni. Dočuo to i sv. Franjo radovao se i počeo cijeniti sv. Antu tako, te mu dao punomoć, da po čitavoj Italiji propovijeda. A i bio je sv. Anto stvoren za propovjednika. Uz dostojanstvenu i ugodnu vanjštinu, uz jak i mio glas dao mu Bog izvrsnu pamet; naukom i molitvom tako je bio prodro u sv. Pismo, da je pravi smisao sv. knjiga lako i snažno razvijao. Samim svojim životom živio jeEvanđelje.

U ono doba širila se krivovjera manihejska pod raznim imenima Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu riječ sv. Anto pratio je Gospodin vanrednim znakovima, rijetkim čudesima. Sjeverna Italija i južna Francuska bile su polje djelovanja svečeva. Na tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.

Koncem 1222. god. posla ga sv. Franjo u Verceli, da tamo kod slavnog opata Tome uči mistično bogoslovlje. Iza pet mjeseci pozva ga isti svetac u Bolognu kao učitelja bogoslovije; tako je prvi učitelj bogoslovije iz reda sv. Franje baš sv. Anto. U istoj službi bi poslan 1224. god. uMontepellier. Tu napisa svoje govore o poslanicima 278 na broju. Kasnije je djelovao protiv krivovjeraca u Tulusi, u Puy-u kao gvardijan, u Limogeru kao čuvar provincije za južnu Francusku, svuda predavajući bogosloviju i propovijedajući s. Evanđelje.

U to umre 1226. god. 4. listopada sv. Franjo. Na Duhove slijedeće godine bi sazvana opća skupština franjevaca, da izaberu vrhovnoga glavara. Na njoj je bio i sv. Anto. Red dobi vrsnoga glavara u osobi Ivana Parenti, a sv. Anto u svojoj 32. godini postade provincijalom proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji; povjerene krajeve revno je obilazio, u njima žarko propovijedao, čudesa tvorio i red proširio.

God. 1230 bi opet sazvana opća skupština svih franjevaca, da se posavjetuju o obavezi nekih pravila reda sv. Franje. Bi odlučeno, da se pošalje izaslanstvo papi Grguru IX., neka on o tome svoje izrekne. Papa Grgur IX odredi tri mjeseca do odluke. Kako je i sv. Anto bio odabran za to izaslanstvo, ostade u Rimu četri mjeseca.

 

Smrt sv. Ante u Padovi

Mjeseca studenog 1230. god., kad se stvar riješila, vrati se sv. Anto iz Rima s blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu, da nastavi svoj apostolski rad.

Ali već 13. lipnja 1231. svrši on svoj blagoslovni rad. Umre u Arcelli kod Padove u svojoj 36.godini. Braća njegova pokopaše ga na njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju 1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX. u Svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko gradnje crkve u Padovi na čast sv. Anti Padovanskom. Crkva se dogradi 1263. godine; u travnju iste godine bude posvećena i u nju moći sv. Ante prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom prisutnošću tadanji general reda sv. Bonaventura. Ovaj dade otvoriti lijes sv. Anto i svi se zadiviše, kad vidješe istrulo tijelo samo jezik cio i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.

 

Sv. Anto čudotvorac za života

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Anti i na njegov zagovor. Sv. Anto proživio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od mladosti. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Ante, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sv. Anto propovijedao cio sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.

Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Ante i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete o sigurne smrti.

Opet druga gospođa vrativši se s propovijedi svečeve nađe u bešici mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Anto reče joj gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim drugovima igra.

Iza jedne propovijedi sv. Anto tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Anti, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.

Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Anto pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.

 

Sv. Anto propovijeda ribama

Kako je bilo rečeno u doba sv. Ante haralo je manihejsko krivovjerje pod raznim imenima, koje je već sv. Augustin sjajno pobijao. U toj nevolji podiže Bog u Crkvi svojoj sv. Franju i sv. Dominika i njihovim redovima jake stupove; oni su krivovjerce snažno pobijali učenošću, propovijedanjem i molitvom. Tu se osobito isticao sv. Anto. Osobito je od toga krivovjerja bio zaražen grad Rimini. Revni biskupi ovoga grada molili su u pape revnih misionara. Kad je u tom poslu tamo prispio sv. Ante, pobojaše se krivovjerci i nagovoriše puk, neka ga ne slušaju. I doista kod propovijedi sv. Ante nije bilo drugih do nekoliko žena i staraca. Uza sve to svom revnošću je propovijedao naš svetac, tako te kad to začuše odmetnici, odluče da ga pogube. Čuvši za to sv. Anto povuče se u samoću, molio je i postio, ne bi li Bog omekšao srce zavedenog puka. Okrijepljen molitvom i postom ode na obalu, te vikne ribama iz sveg glasa: Dođite, nerazumne ribe, da čujete riječGospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji. Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je svetac progovorio, uzbiba se more i silan broj riba svake vrsti i veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ sv. Ante. Svijet je bio kao zapanjen i gledao, što će se sada zbiti. Na to prozbori svetac: Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu s mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svojeputove te izbjegnete neprijateljima svojim. Taj Bog blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodonošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu vas je uzdržao na životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših glava; on je od ribara učinio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže.

 

Čudoviti putovi sv. Ante

Često puta, pojavio se, sv. Anto na dalekim mjestima tako, da nije ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka ispovijedegrijehe, za koje je samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće, da pjeva svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako je Bog na sv. Anti obnovio čudo što se zbilo i sa sv. Ambrozijem. O ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na oltaru u Milanu kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda sv. Martina u Tursu.

Dok je sv. Anto bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina radi umorstva, te bi on s cijelomobitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud, a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno mrtvo tijelo, koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare svoje, da ga puste iz samostana, a anđeo ga odnese uLisabon. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, zatraži lješinu ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa, neka ustane i pred svima kaže, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji očeve. U taj čas ustade mrtvac i izjavi, da Martin i njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovoj smrti. Iza ovih riječi mrtvac opet usne. Tako je sv. Anto povratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sv. Anto ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo opet odnese u Padovu.

Još jednom je naš svetac ovako čudno putovao u Lisabon poradi svoga oca. Kako je ovaj bio poštenjak, vjerovao je svijetu i kroz više godina upravljajući kraljevskim novcem nije tražio svake namire. S toga bi protiv njega podignuta istraga. Budući da nije mogao o svemu položiti točnih računa, bio je u pogibelji, da plati silne svote. Svetac je i ovo saznao po objavljenju Božjem i opet je po anđelu preko noći otišao u Lisabon te kazao, kuda je sve rabio kraljevski novac otac njegov tako točno jasno, te je ovaj bio riješen optužbe. Svetac se opet vrati u istim načinom u svojsamostan.

 

Sv. Anto s malim Isusom

Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sv. Anto od Boga vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u nekom gradiću. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanosti se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Ante kroz prozor i vidje ga, kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi sv. Anti i reče, da je Isus. Iza molitve opazi sv. Anto onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slika sv. Anto.

 

Sv. Anto proriče

Kao gvardijan u samostanu u Puy-u susretne sv. Anto nekog bilježnika, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Anto skine kapicu pred njim i pokloni mu se s velikim poštovanjem. Bilježnik misleći, da mu se svetac ruga, zaprijeti mu se mačem radi uvrede. Svetac odvrati, da mu nije ni na kraj pameti bilo, da ga naruži, nego da ga iskreno poštiva, jer će on jednom bitimučenik za vjeru Isusovu; ujedno ga zamoli, ne bi li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proročanstvo sv. Ante. Jedan biskup zaputi se uPalestinu, da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti, da je i sam počeo propovijedati našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i tri dana grozno mučiše, dok u mukama ne svrši život. Na samrti ispripovjedi što mu je sv. Anto prorekao i izjavi, da ga moraju držati za velikog proroka.

Jednom zamole sv. Antu da reče nadgrobno slovo na sprovodu nekog lihvara, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpoče riječima iz sv. Evanđelja; Gdje je vaše blago tamo će biti i vaše srce. Na koncu govora reče pokojnikovoj rodbini, neka otvore sanduke pokojnika i tamo će naći njegovo srce. I doista otišavši kući i otvorivši sanduke nađu među novcima još vruće srce pokojnog lihvara.

 

Sv. Anto strah nečistih duhova

Jednoga dana propovijedaše sv. Anto u Puy-u. Za propovijedi pristupi sotona u liku glasonoše k jednoj gospođi i reče joj, neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Ali svetac odmah opazi varku sotone, dovikne gospođi, neka se ne uznemiruje, jer joj je sinpotpuno zdrav i taj glasonoša da je nečisti duh. Tako je i bilo, ter ovaj iščezne kao dim.

Kako je naš vanredni ugodnik Božji svakom riječi neumorno kršio vlast nečistoga duha na zemlji, upotrijebio je nečisti duh svako sredstvo, da sv. Antu uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga udaviti. Ali svetac ga otjera riječima pjesme bl. Gospi. O slavna djevice, uzvišena na sve zvijezde.

Drugi put slomi sotona propovjedaonicu, na kojoj je govorio sv. Anto. Tim je mislio utjerati strah i sveca i slušatelje te prekinuti propovijed. Ali svecu, koga su anđeli štitili, ništa se ne dogodi i puk, koga je on već prije sjetio na sotoninu zlobu, ostade posve miran. Narod donese drugi stolza propovijed, a sv. Anto nastavi oduševljeno riječ Božju.

wikipedija.hr

Raspored slavljenja svetih Misa u župnoj i filijalnim crkvama:

Sivša: 8.00 i 11.00 sati.

Omanjska 9.30 sati – Blaževci 10.00 sati – Alibegovci 11.30 sati

Radnim danima samo u župnoj crkvi u 7.30.

2018. godina: statistički podatci:

Župa Sivša broji 748 stalno naseljenih kuća u kojima živi 1964 ljudi.

U župi ima još 190 kuća u kojima povremeno boravi 820 ljudi.

Sivša: u 227 nastanjenih kuća stalno živi 585 ljudi;

Alibegovci: 193 kuća živi 526 ljudi;

Srednja Omanjska: 117 kuća živi 300 ljudi;

Omanjska i Netača: 122 kuća živi 336 ljudi;

Blaževci, Piljužići... : 58 kuća živi 138 ljudi;

Lončari, Filipovići...: 32 kuće živi 80 ljudi.

Iz Matice krštenih za 2019. godinu:

 

  • Travanj:
    • 8. Jana Bratić, kći Nenada i Aldijane rođ. Vidić.
  • 7. Emma Pranjić, kći Franje i Marijane rođ. Dadić.
  • 6. Mihaela Ćosić, kći Željka i Lucije rođ. Purković.
  • 5. Mariana Matošević, kći Nikole i Ivane rođ. Šarić.
  • 4. Teo Pranjić, sin Ante i Ivane rođ. Jelić
  • 3. Ana Filipović, kći Bore i Bojane rođ. Gojić.
  • Ožujak: (2)
  • 2. Tena Prakljačić, kći Slavena i Dajane rođ. Opačak.
  • 1. Leon Anđelić, sin Ante i Dragane rođ. Jurišić.
  • 18. 22. 12. 2018.: Fran Katić, sin Ante Katića i Slađane rođ. Filipović.
  • 17. 03. 11. 2018.: Maria Čičak, kći Ivice Čička i Mirjane r. Blažević.
  • 16. 03. 11. 2018.: Matea Avgustinović, kći Bariše Avgustinovića i Matilde r. Čančar; 
  • 15. 03. 11. 2018.: Lana Katić, kći Stipe Katića i Slađane r. Vukojević; 
  • 14. 06. 10. 2018.: Lucija Brnadić, kći Zorana Brnadića i Suzane r. Blažević.
  • 13. 01. 10. 2018.: Lukas Kulaš, sin Peje Kulaša i Katarine r. Mandir.
  • 12. 08. 09. 2018.: Petra Matošević, kći Ivana Matoševića i Dajane r. Glamatović.

  • 11. 04. 08. 2018.: Lucija Labudović, kći Ilena Labudovića i Irene r. Čagalj.
  • 10. 04. 08. 2018.: Anđelko Sučić, sin Ivice Sučića i Gordane r. Balaton.

    9. 21. 07. 2018.: Emili Ćosić, kći Nenada Ćosića i Mateje r. Bratić.

    8. 29. 04. 2018.: Lana Martinović, kći Danijela Martinovića i Marijane r. Čupić.

    7. 28. 04. 2018.: Matej Grgić, sin Ivana Grgića i Antonije r. Krajina.

    6. 02. 04. 2018.: Manuel Katić, sin Marka Katića i Kristine r. Vidić.

    5. 31. 03. 2018.: Tea Baštijanović, kći Danijela Baštijanovića i Irene r. Duvnjak.

    4. 31. 03. 2018.: Franjo Filipović, sin Ante Filipovića i Ivane r. Matošević.

    3. 31. 03. 2018.: Antonela Filipović, kći Ante Filipovića i Ivane r. Matošević.

    2. 06. 01. 2018.: Lucia Risonjić, kći Luke Risonjića i Josipe r. Suvala.

    1. 03. 01. 2018.: Leon Labudović, sin Žarka Labudovića i Marine r. Šumić.

Nedavno su u Gospodinu preminuli: 

 

Srpanj:

35. Ruža Tokić rođ. Bejić (Omanjska, 1941.), umrla 1.7.2019.; sahranjena 3.7.2019.; Sivša.

 

Lipanj: (8)

34. Anđa Petrović rođ. Jelić (Alibegovci, 1943.), umrla 30.6.2019.; sahranjena 2.7.2019.; Sivša.

33. Pejo Augustinović Matin (Piljužići, 1943.), umro 25.6.2019.; sahranjen 27.6.2019.; Bobare.

32. Manda Glavaš Nike (Bobare, 1951.), umrla 19.6.2019.; sahranjena 26.6.2019.; Bobare.

31. Janja Topalović rođ. Gavran (Ularice, 1935.), umrla 21.6.2019.; sahranjena 24.6.2019.; Sivša.

30. Slavojka Čagalj rođ. Đurić (Tekućica-Doboj, 1957.), umrla 15.6.2019.; sahranjena 17.6.2019.; Alibegovci.

29. Mijo Grgić Ivanov (Sivša, 1951.), umro 12.6.2019.; sahranjen 14.6.2019.; Sivša.

28. Kristina Bonić rođ. Rajkovača (Ularice, 1947.), umrla 12.6.2019.; sahranjena 13.6.2019.; Sivša.

27. Kata Bonić rođ. Mišković (Sivša, 1951.), umrla 6.6.2019.; sahranjena 12.6. 2019.; Sivša.

 

Svibanj: (3)

26. Neža Nikić rođ. Bezjak (Kicar - Slovenija, 1940.), umrla 29. 5. 2019.; sahranjena 31. 5. 2019.; Sivša.

25. Andrija Bilonić Marjana (Lončari, 1951.), umro 26. 5. 2019.; sahranjen 28. 5. 2019.; Komin.

24. Nikola Kutlić Ilije (Sivša, 1959.), umro 8. 5. 2019.; sahranjen 10. 5. 2019.; Sivša. 

 

Travanj: (7)

23. Iva Brnadić rođ. Petrović (Alibegovci, 1939.), umrla 16. 4. 2019.; sahranjena 17. 4. 2019.; Alibegovci. 

22. Anto Topalović Ante - Tunje (Sivša, 1939.), umro 15. 4. 2019.; sahranjen 16. 4. 2019.; Sivša. 

21. Manda Dadić rođ. Ćosić (Sivša, 1940.), umrla 12. 4. 2019.; sahranjena 14. 4. 2019.; Sivša. 

20. Franjo Jurić Mijin (Stanovi - Doboj, 1971.), umro 7. 4. 2019.; sahranjen 10. 4. 2019.; Alibegovci.

19. Marjan Pauković Ivin (Alibegovci, 1940.), umro 8. 4. 2019.; sahranjen 9. 4. 2019.; Alibegovci. 

18. Mara Duvnjak rođ.  Bilkić (Blaževci, 1935.), umrla 6. 4. 2019.; sahranjena 8. 4. 2019.; Bobare.

17. Pavo Barukčić Ilijin (Sivša, 1969.), umro 5. 4. 2019.; sahranjen 7. 4. 2019.; Sivša. 

 

Ožujak: (3)

16. Pavo Baštijanović Ivanov (Sivša, 1938.), umro 26. 3 2019.; sahranjen 28. 3. 2019.; Sivša.

15. Ivan Risonjić Stipin (Omanjska, 1936.), umro 22. 3. 2019.; sahranjen 24. 3. 2019.; Sivša.

14. Mara Dugajić rođ. Duvnjak (Vrela, 1929.), umrla 8. 3. 2019.; sahranjena 11. 3. 2019.; Bobare.

 

Veljača: (6)

13. Ana-Josipa Zovko rođ. Duvnjak (Vrela, 1942.), umrla 27. 2. 2019.; sahranjena 2. 3. 2019.; Bobare.

12. Janja Marković Jurina (Alibegovci, 1936.), umrla 24. 2. 2019., sahranjena 27. 2. 2019.; Ularice.

11. Jozo Svalina Pejin (Omanjska - Netača, 1948.),  umro 17. 2. 2019.; sahranjen 21. 2. 2019.; Sivša.

10. Mijo - Mijat Kulaš Ivanov (Sivša, 1956.), umro 13. 2. 2019., sahranjen 16. 2. 2019.; Sivša.

9. Željko Kikić Pavin (Omanjska, 1965.), umro 4. 2. 2019., sahranjen 6. 2. 2019.; Sivša. 

8. Ivica Mandić Jurin (Lončari, 1948.), umro 3. 2. 2019., sahranjen 5. 2. 2019.; Lončari-Komin. 

 

Siječanj: (7)

7. Zoran Crnogorac Stipin (Piljužići, 1966.), umro 24. 1. 2019., sahranjen 29. 1. 2019.; Bobare.

6. Mijo Mandir Antin (Sivša, 1940.), umro 24. 1. 2019., sahranjen 26. 1. 2019.; Sivša.

5. Ruža Jularić rođ. Risonjić (Omanjska, 1939.), umrla 15. 1. 2019., sahranjena 17. 1. 2019.; Sivša.

4. Anto Čupić Ivanov (Sivša, 1937.), umro 13. 1. 2019., sahranjen 16. 1. 2019.; Sivša.

3. Filip Mandir Ivin (Sivša, 1933.), umro 11. 1. 2019., sahranjen 12. 1. 2019., Sivša.

2. Mara Prakljačić rođ. Tokić (Omanjska, 1933.), umrla 6. 1. 2019., sahranjena 8. 1. 2019., Alibegovci. 

1. Ljubica Grujo rođ. Bošnjak (Omanjska, 1949.), umrla 4. 1. 2019., sahranjena 6. 1.  2019., Sivša.

 

Prosinac (6)

54. Pejo Mandir Matin (Sivša, 1948.), umro 23. 12. 2018.; sahrana 25. 12. 2018.; Sivša

53. Janja Katić rođ. Ćosić (Sivša, 1936.), umrla 19. 12. 2018.; sahranjena 22. 12. 2018.; Sivša.

52. Ilija Zovko Matin (Piljužići, 1939.), umro 19. 12. 2018.; sahranjen 22. 12. 2018.; Bobare.

51. Kata Pranjić rođ. Kikić (Omanjska, 1945.), umrla 18. 12. 2018.; sahranjena 22. 12. 2018.; Sivša. 

50. Ivan Blažević Andrije (Omanjska 1964.), umro 09. 12. 2018.; sahranjen 12. 12. 2018.; Sivša. 

49. Kata Glavaš rođ. Katić (Omanjska 1958.), umrla 04. 12. 2018.; sahranjena 06. 12. 2018.; Bobare.

Studeni (4)

48. Mijo - Mile Nikić Ilijin (Sivša, 1942.), umro 27. 11. 2018.; sahranjen 29. 11. 2018.; Sivša.

47. Mara Martinović rođ. Dadić (Sivša, 1925.), umrla 14. 11. 2018.; sahranjena 17. 11. 2018.; Sivša.

46. Ana Katić rođ. Dadić (Sivša, 1931.), umrla 14. 11. 2018.; sahranjena 16. 11. 2018.; Sivša.

45. Gordana Zovko rođ. Adžaga (Omanjska, 1972.), umrla 06. 11. 2018.; sahranjena 08. 11. 2018.; Bobare.

 

Listopad (3)

 

44. Doma Bonić r. Matić (Alibegovci, 1939.), umrla 21. 10. 2018.; sahranjena 23. 10. 2018.; Sivša; 

43. Ivan Jelić Ivin (Alibegovci, 1944.), umro 19. 10. 2018., sahranjen 22. 10. 2018.; Alibegovci;

42. Marijan Čupić Jurin (Omanjska, 1939.), umro 05. 10. 2018.; sahranjen 07. 10. 2018.; Sivša;

 

Rujan (6)

41. Jozo Matić Petrov (Alibegovci, 1946.), umro 28. 09. 2018.; sahranjen 30. 09. 2018.; Sivša;

40. Nikola Blažević Ilijin (Omanjska, 1935.), umro 27. 09. 2018.; sahranjen 29. 09. 2018.; Sivša;

39. Juro Čupić Matin (Omanjska, 1950.), umro 23. 09. 2018.; sahranjen 26. 09. 2018.; Sivša;

38. Janja Bilkić r. Križanović (Cerovac, 1943.), umrla 13. 09. 2018.; sahranjena 15. 09. 2018.; Bobare;

37. Stipo Artmagić Markov (Sivša, 1957.), umro 08. 09. 2018.; sahranjen 10. 09. 2018.; Sivša;

36. Mara Kikić r. Gavran (Ularice, 1935.), umrla 01. 09. 2018.; sahranjena 03. 09. 2018.; Sivša;

 

Kolovoz

35. Anđa Ivić r. Martinović (Omanjska, 1940.), umrla 22. 08. 2018.; sahranjena 25. 08. 018.; Sivša;

34. Ivan Marković Jurin (Alibegovci, 1942.), umro 11. 08. 2018.; sahranjen 14. 08. 2018.; Alibegovci;

Srpanj (10)

33. Anka Gavrić r. Brnadić (Alibegovci, 1935.), umrla 28. 07. 2018.; sahranjena 31. 07. 2018.; Alibegovci;

32. Ivka Varivoda r. Kovčić (Makljenovac, 1937.), umrla 26. 07. 2018.; sahranjena 29. 07. 2018.; Komin (Lončari);

31. Janja Jelić r. Petrović (Omanjska, 1941.), umrla 26. 07. 2018.; sahranjena 28. 07. 2018.; Sivša;

30. Janja Gašić r. Kopčić (Makljenovac, 1933.), umrla 23. 07. 2018.; sahranjena 25. 07. 2018.; Sivša;

29. Ana Joskić r. Marcikić (Jaruge, 1947.), umrla 20. 07. 2018.; sahranjena 25. 07. 2018.; Alibegovci;

28. Pejo Bonić Anin (Sivša, 1949.), umro 20. 07. 2018.; sahranjen 22. 07. 2018.; Sivša;

27. Perica Martinović Marijanov (Blaževci, 1978.,), umro 18. 07. 2018.; sahranjen 21. 07. 2018.; Bobare;

26. Anto Kulaš Ivin (Sivša, 1960.), umro 15. 07. 2018., sahranjen 18. 07. 2018.; Sivša;

25. Marta Krajina r. Blažević (Omanjska, 1941.), umrla 12. 07. 2018., sahranjena 14. 07. 2018.; Sivša;

24. Nedeljko Pranjić Jurin (Omanjska, 1944.), umro 04. 07. 2018., sahranjen 07. 07. 2018., Sivša;

Lipanj (2)
23. Ana Petrović r. Domazet (Ularice, 1930.), umrla 08. 06. 2018., sahranjena 11. 06. 2018., Alibegovci;
22. Anto Varenica Nikolin (Alibegovci, 1944.), umro 31. 05. 2018., sahranjen 02.06. 2018., Alibegovci;

Svibanj (5)

21. Ilija Ćosić Ivanov (Sivša, 1939.), umro 27. 05. 2018., sahranjen 29. 05. 2018., Sivša;
20. Pranja Risonjić r. Tokić (1934.), umrla 24. 05. 2018., sahranjena 27. 05. 2018., Sivša;
19. Dominik Tokić Matin (Omanjska, 1946.), umro 21. 05. 2018., sahranjen 22. 05. 2018., Sivša;
18. Mijo Džido Petrov (Miljanovci, 1946.), umro 03. 05. 2018., sahranjen 05. 05. 2018., Sivša;
17. Jozo Zovko Andrin (Piljužići, 1966.), umro 30. 04. 2018., sahranjen 04. 05. 2018., Bobare-Blaževci;

      • Travanj (5)

      • 16. Janja Mišković r. Anđelić (Gomjenica, Teslić, 1950.), umrla 25. 04. 2018., sahranjena 28. 04. 2018., Bobare-Blaževci;
      • 15. Ivica Tokić Franjin (Sr. Omanjska, 1958.), umro 21. 04. 2018., sahranjen 22. 04. 2018., Sivša;

        14. Marta Pranjić Ivanova (Omanjska, 1940.), umrla 16. 04. 2018., sahranjena 19. 04. 2018., Sivša;

         

        13. Marko Gavrić Ilijin (Sivša, 1952.), umro 09. 04. 2018., sahranjen 11. 04. 2018., Sivša;

        12. Mato Katić Markov (Omanjska-Netača, 1939.), umro 08. 04. 2018., sahrana 10. 04. 2018., Sivša;

      • Ožujak (2)
      • 11. Anto Ćosić Antin (Sivša, 1966.), umro 13. 03. 2018., sahranjen 17. 03. 2018., Sivša;
        10. Marko Zovko Nikolin (Piljužići, 1937.), umro 05. 03. 2018., sahranjen 07. 03. 2018., Bobare;
      • Veljača (6)
        9. Mara Blažević r. Dadić (Sivša, 1944.), umrla 17.02.2018., sahranjena 19. 02. 2018., Sivša;
        8. Mara Čupić r. Kikić (Omanjska, 1945.), umrla 15. 02. 2018., sahranjena 18. 02. 2018., Sivša;
        7. Mato Varivoda Jurin (Lončari, 1944.), umro 10. 02. 2018., sahranjen 12. 02. 2018., Lončar-Komin;
        6. Juro Kulaš Marijanov (Sivša, 1952.), umro 08. 02. 2018., sahranjen 10. 02. 2018., Sivša;
        5. Stipo Glavaš Ivanov (Bobare, 1937.), umro 01. 02. 2018., sahranjen 03. 02. 2018., Bobare;
        4. Jozo Lujić Matin (Alibegovci, 1948.), umro 31. 01. 2018., sahranjen 2. 02. 2018., Alibegovci;

        Siječanj (3)
        3. Kata Martinović r. Matošević (Omanjska, 1953.), umrla 19. 01. 2018., sahranjena 21. 01. 2018., Bobare;
        2. Ana Zovko r. Glavaš (Blaževci, 1939.), umrla 17. 01. 2018., sahranjena 19. 01. 2018., Bobare;
        1. Manda Filipović r. Jeleč (Miljanovci, 1931.), umrla 01. 01. 2018., sahranjena 02. 01. 2018., Lončari-Komin;

                               Počivali u miru!

svjetlorijeci

institut

Posjetitelji

331170
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Sveukupno
168
171
1316
4653
331170